About Sta je Zen Budizam?!
Uz kanonske spise postoji i veliki broj komentara na njih te drugih tekstova raznih budističkih autoriteta (filozofa, mistika itd.) kroz povijest.
Theravāda budizam se označava mnogim imenima. Sam Buda je svoje učenje nazivao Dhamma-vinaya, “nauk i disciplina,” ukazujući time na dva fundamentalna aspekta sistema etičkog i duhovnog treninga kojem je podučavao. Na osnovu svoje istorijske dominacije u zemljama južne Azije (Šri Lanka, Tajland i Burma), theravāda se takođe identifikuje i kao “južni budizam”, nasuprot “severnom budizmu,” koji se iz Indije proširio na sever u Kinu, Tibet, Japan i Koreju.
Zen je nemoguće razumjeti bez poznavanja osnova budističkog učenja. Za budizam, ovaj je svijet iluzija predstavljen Marom, božanstvom neobične ljepote i privlačnosti, koje ima moć zaslijepiti čovjeka svojim sjajem, ali taj sjaj i ljepota nisu stvarni, već su dio svijeta iluzije. Mara je sinonim naše vlastite vizije stvarnosti koja je više rezultat naših želja i htijenja, onog kako bismo mi htjeli da jest, nego onog što stvarno jest.
Mit: Gautama Buda (povijesni osnivač budizma) je prenio ezoterično, unutarnje učenje, neverbalni "pečat svijesti" jedinom učeniku koji ga je u mnoštvu prisutnih razumio. Taj se prijenos nastavio u tajnosti sve dok zadnji indijski patrijarh Bodidarma nije iz Indije došao u Kinu i tamo prenio zen. Stvarnost: gotovo je sigurno da do ničega sličnog nije došlo. Zen svojim duhom i pristupom ukazuje na veliki utjecaj kineske kulture, poglavito taoizma i time bitno odudara od duha indijskog budizma i ranih spisa.
4. Bez poniznosti nemamo ništa - svi mi moramo biti ponizni. I dok to svakome od nas znači različite stvari, kroz poniznost dolazimo do istine. Ne smemo dopustiti da ponos i snaga ega zasenjuju našu sposobnost da činimo dobro na ovome svetu. Moramo vratiti onima koji nam daju.
Otuda odgovori učitelja ponekad iznenađuju, kao u koanu o Tozanu u kojem redovnik upita Tozana: “Što je Budha?”, a on bez razmišljanja odgovori: “Tri kilograma lana.”
Oružje ti je verovatno previše tupo da bi mi odseklo glavu. Kada Nobušige izvuče mač, Hakuin primeti: ovde se otvaraju vratnice pakla! Na ove reči samuraj, shvativši učiteljevu pouku, vrati svoj mač u korice i pokloni se. Ovde se otvaraju vratnice raja, reče Hakuin.”[22]
Ovi različiti ciljevi i načini njihovog ostvarivanja nisu primarno različiti sistemi mišljenja. Oni su različiti vidovi bivstvovanja, različiti odgovori što ih totalni čovek daje na pitanje koje mu postavlja život. To su isti oni odgovori dati u raznim religioznim sistemima koji sačinjavaju istoriju religije. Od primitivnog kanibalizma do zen-budizma, ljudski rod je dao svega nekoliko odgovora na pitanje postojanja, a svaki čovek svojim životom pruža jedan od ovih odgovora, mada obično nije svestan šta je odgovorio. U našoj zapadnoj kulturi skoro svako misli da daje odgovor hrišćanske, ili jevrejske religije ili prosvećenog ateizma, no kad bismo mogli rendgenski da snimimo sve ljude, našli bismo izvestan broj pristalica kanibalizma, izvestan broj pristalica obožavanja totema, toliko i toliko poklonika raznovrsnih idola i svega nekolicinu hrišćana, Jevreja, budista, taoista.
To su: direktno zapažanje i izravno logičko zaključivanje. Kao vjerodostojni izvori spoznaje ne priznaju se metafizička objava, autoritet, indirektno logičko Sta je Zen Budizam?! zaključivanje i analogija.
Buda je svoje učenje zasnovao na nepristrasnoj proceni naše pozicije kao ljudskih bića: u ovom svetu postoji nezadovoljstvo i patnja. To niko ne može da porekne. Da se Budino učenje ovde zaustavlja, zaista bismo ga mogli smatrati pesimističkim, a život krajnje beznadežnim.
3. Uvek treba biti što je moguće više u ovom trenutku - živi kao da ne postoji sutra i uživaj u svakoj sekundi kao da će ti biti poslednja. Učini ono za šta znaš da bi požalio što nisi, kada bi ti ostalo još par dana života.
Ako bi se ta pretpostavka pokazala točnom religijske bi tradicije kojima uz đinizam, neke izumrle i neke hinduizirane (npr. samkja, a sve više i đinizam gubi granicu prema hinduizmu) pripada i budizam mogli smatrati izvorom tih doktrina.
Ubrzo posle probuđenja, Buda (“Budni”) izgovorio je svoju prvu propoved, u kojoj je izložio osnovu na kojoj će počivati čitavo njegovo kasnije učenje. Tu osnovu čine Četiri plemenite istine, četiri temeljna principa Prirode (dhamma), koji su rezultat Budinog nepristrasnog i produbljenog istraživanja sveta u kojem živimo, te otuda služe da definišu čitavo područje budističke prakse.
Dozvola za upotrebu Vaše e mail adrese za slanje obaveštenja o novim komentarima i odgovorima na postojeće u okviru ovog teksta i ovu dozvolu u bilo kom trenutku možete povući. Takođe, Vaši podaci neće biti ustupani trećim licima.